Na društveni izlet na Golu Plješivicu (1648 m) odazvalo se sedam planinara. Mala, složna ekipa, odlično raspoložena za hodanje i savladavanje visinske razlike preko 1000 metara.
Krenuli smo s kombijem oko 6:00 sati u subotu 07. lipnja, stali na jutarnjoj kavi u Rakovici te bez žurbe nastavili prema Korenici i našem ishodištu Mihaljevcu . Vrijeme je bilo sunčano i toplo, bez oblaka i sve je obećavalo odličan vidik sa vrha.Na uspon smo krenuli u 9:00 sati i laganim hodom kroz gustu šumu i hladovinu došli smo do Male Plješivice (1547 m) gdje se nalaze telekomunikacijski tornjevi. Nakon kratkog razgledavanja i obaveznog naslikavanja nastavili smo po makadamskoj cesti do vrha Gole Plješivice.
Ukupno nam je trebalo od Mihaljevca do vrha 4 sata laganog hoda. Hrvoje je naravno to vrijeme uspona pretvorio u šalu jer je svim ljudima, i domaćima i strancima, koje je sreo na vrhu, rekao da smo se popeli za „for aurs“ i da je to novo pomicanje granica u planinarstvu. Svatko ko dovoljno pozna Hrvoja, zna da je to autoironija.
Na samom vrhu smo našli komad ravnog terena u zavjetrini, obavili ručak i uživali na suncu i pogledima na sve strane.
Nakon toga prošli smo pored nekadašnjih radarskih objekata i spustili se na ličku stranu da bi se popeli na Ličku kapu – vidikovac koji nas je sve očarao. Uspon na nju je po stijenama ali nije pretežak. Zato je osjećaj i pogled sa vršnog platoa neopisiv.
U Mihaljevac smo se vratili istim putem za otprilike 3 i pola sata.
Otišli smo na zasluženu večeru i pivu te se vratili u Dugu Resu umorni i zadovoljni.
Dinko Friščić