Razdoblje 1950.-1962.

Planinarsko društvo "Vinica" Duga Resa

Nakon drugog svjetskog rata sve planinarske organizacije nalaze se u sklopu Fiskulturnog saveze Jugoslavije (FISAJ). Nije im omogućeno samostalno djelovanje sve do drugog kongresa FISAJ-a 1948. g. nakon čega se počinje sa organiziranjem planinarskih društava.

Nekolicina starijih planinara predvođenih Vatroslavom Mužinom, tajnikom O.Š., uzela si je za zadatak obnovu pl. društva u Duga Resi. Inicijativni odbor sa 45 članova organizira osnivačku skupštinu 22.09.1950. u zgradi osnovne škole. 

Žig društva

Žig društva

Broj članova već prve godine raste na 82, a organizirani su izleti na Martinščak, Privis, Zeleni Vir i Sljeme. Održane su i dvije kino - predstave "Osvajači visina". 

Obnavljaju se prijeratne markacije na Vinicu, Lešće, Generalski stol, Privis. Društvo nabavlja planinarsku opremu za svoje članove: gojzerice, torbe i sl. Kako se društvo financira samostalno organiziraju se zabave, kino-predstave, predavanja, branje ljekovitog bilja i sl., u svrhu financiranja. 

Društvo sudjeluje i na tada neizostavnim proslavama: 1. svibnja, dana mladosti, dana republike, i drugim "socijalističkim" praznicima. 

Godine 1953. gradi se nova piramida na vrhu Vinice, a 1954 g. organizira se proslava 30. godišnjice društva uz zabavu, vatromet i logor na Vinici. 

Sredinom 50-ih društvo se omasovljuje te bilježi novi uzlet. Štampa se vodič "Po Lici i Kordunu" gdje su opisane prirodne i kulturne znamenitosti tog djela Hrvatske. Organizira se nekoliko pohoda i logorovanja kao što su: pohod Duga Resa - Skrad - Delnice - Petehovac - Crkvenica za 1. svibanj 1955. na kojem je sudjelovalo 11 članova društva, Logorovanje na Dobri, u Poreču i sl. Društvo sudjeluje na 4. sletu planinara Jugoslavije na Tjentištu (Zelengora, BiH) 22.07.1955., sletu na Velebitu i drugim manifestacijama. 

Vršič, 1956.g.

Vršič, 1956.g.

Veći izleti iz tog razdoblja su na Triglav, Vingart, Vršič, Bohinjsko jezero, Stol,Stari vrh nad Škofjom Lokom...(Slovenija), Učka, Sljeme, Klek, Tisovac, Trakošćan, Japetić, Biokovo, Zeleni vir, Velebit - Štirovača i mnogi drugi. 

Njeguju se i planinarske šetnje u okolici Duga Rese: Vinica, Lešće, Privis, Dubravci, Goskova, Curak, Gršćaki, Barilović, Belavići... 

Društvo u drugoj polovici 50-ih započinje zajedno sa Lovačkim i još nekim društvima izgradnju doma za zabavu na brdu Roganac. Nakon što taj dom preuzima Trgovačko poduzeće "Mrežnica", planinarsko društvo se povlači te 130 čhv zemljišta na Rogancu, koje je bilo u njenom vlasništvu, mijenja za vrh Vinice.

Osnivanjem auto-kluba u Duga Resi 1960. godine, čiji su osnivači i neki članovi planinarskog društva (Zvonko Bela), započinje i era organiziranja izleta osobnim automobilima.

Početkom 60-ih rad društva nazaduje, planinari se u manjim grupicama. Nakon odlaska ondašnjeg predsjednika Ivana Lukšića iz Duga Rese i bolesti Vatroslava Mužine 1962. rad društva prestaje, iako su pojedinci i dalje nastavili sa planinarskim aktivnostima. 

Vatroslav Mužina - Nacek svakako je najznačajnija osoba koja je obilježila ovo razdoblje planinarske povijesti. Rođen je 1875. g., a sa prvim planinarskim izletima započinje na prijelazu stoljeća. Zajedno sa Dr. Milanom Ribarom 1923. g. osniva Planinarsko društvo "Martinščak" u Karlovcu čiji je jedan od najaktivnijih članova. Kao učitelj djeluje edukativno te odgaja čitav niz mladih planinara.

Nakon II svj. rata postavljen je za tajnika O.Š. u Duga Resi, nakon čega dolazi i živjeti u Duga Resu. Glavni je pokretač ponovnog osnivanja našeg društva 1950., te njezin prvi poslije ratni predsjednik. Iako već u po odmaklim godinama najaktivniji je član društva. Samo tijekom 1957. g. napravio je 49 izleta (Velebit, Kalnik, Medvednica, Plješivica...) a posebno je volio šetnje u Dugarešku okolicu koje je redovno zapisivao u svoj dnevnik. Zabilježen je kao najstariji aktivan planinar u tadašnjoj Jugoslaviji, a svoj 86. rođendan proslavio je na vrhu Kleka. Nakon toga 1961. g. zbog bolesti prestaje sa aktivnim planinarenjem što je jedan od razloga skorog gašenja društva. Umro je u 91. godini 1966.

 

Sastavio Moric Vahtarić