Moslavačka gora - vrh Vis (437m)
Izvještaj sa izleta 25.3.2012.
Iako Moslavačka gora spada u niža gorja, te možda ne nudi
prirodne atraktivnosti poput drugih Hrvatskih planina i
regija poput Velebita, Dinare, Gorskog kotara itd. svejedno
je itekako vrijedna posjete i obilaska ako ništa onda zbog
starih gradova i utvrda koje su svjedoci nekih starih
vremena i burnoga života koji se odvijao na gori i oko nje.
Na jednodnevni izlet se uputilo 26 paninara HPD Vinice.
Ishodišna točka nam je bila mjesto Gornja Jelenska otkuda i
počinje kružna tura Moslavačkom g. Put prvo vodi kroz
ograđeno lovište sve do umjetnog jezera Mikleuška, odakle se
dalje nastavlja strmim usponom pa silaskom u crkveni jarak.
Sam kanjon je ujedno i najatraktivniji dio puta na dionici
do KT Vis. Naime na pojedinim mjestima je osiguran sajlama
pa pruža pravi mali alpski ugođaj. Slijedi prva gradina Bela
crkva odakle je jos jedan 30 min. uspon do poprečne
makadamske ceste koja prelazi Moslavačku g., a na kojoj se
nalazi i KT Vis (437 m). Slijedi uspon na pravi vrh
Moslavačke g. Humku sa kojeg je premještena KT na Vis radi
atraktivnijeg pogleda koji nudi isti. Tu dolazi do
formiranja 2 grupe jedna koja nastavlja dalje prema gradini
Garić grad i druga koja se vraća prema G.Jelenskoj.
Iako ne tehnički zahtjevna tura, no zbog svoje duljine 7-8 h
hoda zahtjeva vrlo dobru kondiciju onih koji se namjere na
istu. Završetkom ture okrepljujemo se u jedinom lokalnom
kafiću te oko 19h krećemo za Klc./D. Resu gdje dolazimo oko
20 i 30h.
Na kraju treba svakako napomenuti kako je ovo već 2 izlet
društva u nizu realiziran autobusom, što očito govori da se
sve više i više ljudi odlučuje za ovaj predivan vid
rekreacije.
I na kraju misli su nam svima već okrenute na
najatraktivniji 3 dnevni događaj i izlet godine na otok
Mljet gdje se ove godine održavaju tradicionalni dani HPS-a,
do tada pozdrav i do čitanja.
H.M.
Dugoreški visovi - 26.02.2012.
Eto, došao je i taj dan.....tzv. «Dugoreških visova».
Strepnje su kao i uvijek bile prisutne, vrijeme, interes
planinara itd. Iako jutro nije dobro počelo jer čim sam
ustao iz kreveta zazvonio je mobitel i poziv sa pitanjem
hoće li se izlet održati pošto pada kiša. Onako snen
odgovaram da to nemogu znati do trenutka polaska jer ako
postoji i jedan zainteresirani, izlet se održava. Mada u
sebi još nisam ni svjestan dali kiša uopće pada. Izlazim van
kuće i gledam u nebo. Sivi oblaci i kišica lagano pada. Što
je tu je. Idemo na mjesto polaska vidjeti kako je vrijeme
utjecalo na odluke ostalih planinara.
9.00h mjesto sastanka, parking dugoreškog NTL-a. Parkiram
auto, izlazim van i tražim pogledom planinare. Odjednom
počinju samo izlaziti iz automobila, kafića i trgovine ljudi
u Gore-tex, Softshell i inim većinom crvenim jaknama. Znači
ima ljudi, biti će i izleta.
Kako se kaže: «ostalo je sve za planinarsku povijest».
U 9.15h, 21 planinar polazi planiranom rutom do izvora Curak,
pa kroz vinograde do vrha Vidanka 232m. Tu kiša pojačava i
hladni vjetar nas dodatno hladi. Pogled reduciran, vide se
samo rubovi Duge Rese te nema planirane pauze uz
razgledavanje nego nastavljamo kroz selo Petrakovo brdo do
crkve Sv. Roka (217m). Ni tu nije bolje vrijeme pa žurimo
dalje do vinograda i «isa» (kleti) obitelji Draganjac. E to
je bio HOT SPOT. Napravili su dodatnu verandu da nas zaštite
od kiše i servirali stol. Neki su se smjestili unutra, neki
vani, te uz kuhano vino, čaj, kavu, grickalice vrijeme nam
brzo leti. Zanimljivo je da se poslije svake čaše vina vidik
proširivao?! Ali treba krenuti dalje.
Uz zahvale domaćinima nastavljamo dalje. Kratak uspon i već
smo na najvišoj točki puta – Sladić brdo 258m. Vrijeme se
malo popravlja, ali je i dalje od idealnog.
Spuštamo se do «Bele zemlje» pa na Roganac – 180m odakle
rezimiramo put koji smo prošli.
Skrećemo na Glavicu da još pogledamo Mrzo polje, Mrežnicu i
ulaz u Duga Resu.
Da zatvorimo cijeli krug prelazimo riječku cestu pa ispod
pruge do mjerne stanice na Mrežnici. Mnogi nisu niti znali
da postoji u Duga Resi. Dalje idemo uzvodno do Donjeg mlina
i slapa. Mlin i dalje propada, a prije 20g su ljudi još
živjeli u njemu. Stogodišnja građevina i dalje ponosno
stoji, a mi kao i obično neznamo na vrijeme zaštititi stare
građevine nego prvo pustimo da potpuno nestanu, a tek onda
ćemo početi analizirati i pitati se zašto je nestalo....?!
Zbog našeg nemara....
Ali to je druga priča.
Zanimljivo je da je sunce probilo oblake baš kad smo došli
do obale Mrežnice i tako uljepšalo završetak izleta.
Probudilo je i želju da se ponovi izlet u «ljepšem
vremenskom» terminu. Svi se slažu pa eto meni još jedne
obveze izleta.....ali nema veze, ponoviti ćemo mi to i uz
ljepše vrijeme. Znači dragi planinari treba se samo strpiti
i poziv za ponovni izlet će doći.
S.F.
Zimski pohod Vinica-Martinščak
22.1.2012
Prvi ovogodišnji pohod Vinica-Martinščak, odrađen je po ajmo
reć lijepom vremenu, bez snijega, sa dosta blata... bilo je
malo sunca, ali više oblaka... ljudi je bilo malo, ali više
se je putem pjevalo... naime, bio je to dan Sv. Vinceka, pa
dobar “štimung” je bio neizbježan...
Bilo je planirano da ćemo krenut u 10h, ali pošto je
Kostelić vozio u 10:15h, nakon zajedničke fotke grupa od 34
planinara kreće u 10:30h. Na silasku sa Vinice ulazimo u
vinograde, tamo su pripreme u punom tijeku... pozdravljamo
se sa ekipom i nastavljamo dalje, naravno, vidjet ćemo se
kasnije...
U Belaju se sastajemo sa još 3 člana društva, te nastavljamo
prema Martinščaku. Na jednom dijelu šumske staze nailazimo
na ogroman divlji deponij! Nadležne službe su obaviještene,
nadam se da će reagirati. Oko podneva stižemo do vrha
Martinščaka, tamo pravimo malo dužu pauzu, gablec,
štambiljanje, fotkanje, i oko 13h idemo nazad prema Vinici.
Put je popravljen, ali je bio dosta gnjecav i blatnjav... Na
usponu prema vrhu Vinice prepreka su nam neizbježni
vinogradi, i već podosta razveseljena družina koja slavi dan
Sv. Vinceka. Morali smo im se malo pridružit... Nakon
kotlovine i gemišta, nastavljamo put prema domu, gdje nas
domaćini dočekuju sa vojničkim grahom i palačinkama!
Badava nam takvo hodanje....
Do sljedećeg izleta, lipi planinarski pozdrav!!
J.D.
.jpg)
Tradicionalni novogodišnji susret na Kleku
8.1.2012. Izvještaj sa izleta
Kako sam naslov kaže, već tradicionalni izlet na Klek koji
bude svake godine na prvu nedjelju u prvom mjesecu nije
mogao biti izostavljen od strane dugoreških planinara.
Klek (1181 m n/m), hrvatski
gorostas impozantnog oblika, nepresušni izvor legendi i
priča, čarobnih pojava i događaja, i ove je godine posjećen
u zasluženo velikom broju ljubitelja planina i prirode. Osim
svog očaravajućeg oblika, silueta čovjeka u ležećem položaju
s pomalo skvrčenim nogama i uzdignutim stopalima, Klek se
smatra kao planina zaslužna za začetak hrvatskog
planinarstva, jedan zapis kaže:
“Nakon uspona na Klek, sveučilišni profesor iz Graz-a, dr.
Johanes Frischauf, sastaje se u ogulinskoj kavani, ispred
tadašnje županijske zgrade s Budom Budisavljevićem i
Vladimirom Mažuranićem (unuk bana I. Mažuranića). Taj je
sastanak bio neposredan poticaj na osnovu kojega je 1874.
godine u Zagrebu osnovano prvo Hrvatsko planinarsko
društvo.” (http://www.hpd-klek-ogulin.hr/o_kleku/o_kleku.html)
Hrvatski planinarski savez tradicijski je i pravni sljednik
Hrvatskog planinskog družtva osnovanog 1874. godine.
Osnutkom HPD-a Hrvati su deveti narod svijeta i prvi u ovom
dijelu Europe koji je imao svoje planinarsko društvo. (http://www.plsavez.hr/hps/o-savezu)
Dakle, povijest planine je kao i njena sama pojava,
veličanstvena! I stoga se je u rano nedjeljno jutro 29
planinara HPD-a “Vinica” okupilo u i oko Max-ija, te smo se
rasporedili po automobilima i krenuli na put prema Bjelskom.
Bilo je malo negodovanja oko vremena, pola 8 se je činilo
prerano, jer nam je Klek blizu, ali na kraju se pokazalo kao
pun pogodak... Izbjegli smo gužvu koja ja nastala oko
podneva...
Dakle stigli smo u podnožje Kleka oko 9:00h, te lagano
krenuli prema Planinarskom Domu na Kleku (1000 m n/v). Put
koji inače nije zahtjevan ni dug, blagdanske delicije
začinjene sa kladom na ramenu ili u ruksaku su učinile uspon
noćnom morom... Kako-koji uz manje ili više napora, stigosmo
do doma, i donijesmo metar drvi ako ne i više... Plan je bio
da odmah idemo na vrh. Fotkanje na vrhu, pa malo sunčanje, i
povratak prema domu na ručak!Osim nas 29 što smo došli u
grupi, na i oko Kleka je bilo, pa usudio bih se reći još
30-tak naših starih i aktivnih članova, te dugoreščana koji
nisu u našem društvu... uvjeren sam da smo kao ekipa iz
jednog grada bili najbrojniji...
Bilo je besplatnog čaja, te kuhanih kobasica uz dobrovoljni
prilog od 9,99kn... A pošto dugoreščani smo mi, klope i
pijače puni su nam ruksaci...
Kod doma se s vremenom stvorila velika gužva, pala je i
pjesma, pa ples, pa vidjevši da bi vještica mogla odnijet
šalu, oko 15h krenuli smo polako prema autima. Na putu prema
kući pristali smo, te se okrijepili u DP-u...
Pratilo nas je sunčano vrijeme uz malo bure poslije podne.
Ekipa je bila mnogobrojna, atmosfera vesela i jedva čekamo
sljedeći izlet u ovakvom broju domaćih planinara, a za Klek,
ne bih rekao vidimo se do nagodinu, jer njegove čari nas
možda uskoro opet odvuku k njemu...
J.D.
