Razdoblje 1977.-2005.

Hrvatsko Planinarsko Društvo "VINICA" Duga Resa

Visočica, 1977.g.

Visočica, 1977.g.

Dana 1. travnja 1977. održana je osnivačka skupština novog P.D. "Vinica". Za predsjednika Društva izabran je Leopold Došen, a tajnika Anton Suzak. Već prve godine organizira se 7 izleta: Vodice, Vinica, Bohinj, Kamačnik, Klek i posebno uspio višednevni izlet na Visočicu (2.-4. srpnja 1977.).

Rad Društva sljedećih godina ne svodi se samo na organiziranje izleta, nego se održavaju i predavanja, a već 1978. markira se staza na Vinicu. U to vrijeme planinari se po Gorskom kotaru, Velebitu, Samoborskom gorju, Žumberku, Medvednici, Moslavini, Bilogori te po Sloveniji (Logarska dolina, Pohorje, Vršić, Triglav) i BIH (Kozara). 

Dolaskom mlađih članova početkom 80-ih rad Društva se aktivira. Započinje se sa planinarskim školovanjem, održavaju se predavanja, kupljen je i prvi dija-projektor, kupuje se neophodna literatura (vodiči, karte...), osniva se omladinska sekcija a 1985. i karlovačka sekcija. Kvalitetan rad Društva ogleda se i broju članova kojih 1986. ima oko 150 što je najviše u povijesti društva.

Vrh Vinice, 1982.g.

Vrh Vinice, 1982.g.

Druga polovica 80-ih najaktivniji je period Društva, a započinje se i sa izletima izvan tadašnje Jugoslavije i to na Olimp u Grčkoj (24.-31. srpnja 1986.) kojeg su osvojili Antun Goldašić, Antun Perušić i Jasminka Rauh; sljedeće godine Mirjana Kovačić osvaja najviši vrh Njemačke - 2963 metara visoki Zugspitze; 1988. Tomislav Perušić osvaja Grossglockner, najviši vrh Austrije (3797 m); iste godine Ružica Salopek i Antun Goldašić osvajaju najviši vrh Europe - 4810 metara visoki Mt. Blanc; a Borislav Kranjčević, Darko Domitrović i Antun Goldašić 1990. ponovno osvajaju Grossglockner. 

Iz ovog perioda valja izdvojiti tradicionalne prvomajske izlete na Paklenicu i Triglav, a popularno je i obilaženje planinarskih transferzala (veznih putova), u čemu se ističu Antun Goldašić - Tolje, Antun Perušić - Točka, Antun Maraković. 

Paklenica, 1985.g.

Paklenica, 1985.g.

Godine 1986. obnavlja se staza na vrh Vinice, a javlja se i inicijativa za uređenje "Planinarskog puta dugareškim gorjem" koja nažalost nikada nije sprovedena do kraja. Godina 1988. početak je masovnijeg bavljenja alpinizmom i slobodnim penjanjem, osnovana je i alpinistička sekcija koju vodi Ervin Neuhold. 

Izdavanjem biltena koje uređuje Andrej Prus Društvo postaje jedno od rijetkih u čiju aktivnost spada i izdavačka djelatnost (ukupno je izašlo 6 biltena). Godine 1989. prvi puta se održava vlastita planinarska škola. Dobivanjem vlastitih prostorija 1989. u "Klubu tehnike" Društvo prvi puta u svojoj povijesti prestaje biti podstanar. Do tada su se sastanci društva održavali u DITT-u (Društvo inženjera i tehničara u tekstilu). 

1991. - 2005. 

Izbijanjem "Domovinskog rata" rad Društva zamire, ali već 1992. prestankom većih sukoba polako se obnavlja. Počinje se s izletima na "dostupne" planine (Samoborsko gorje, Zavižan, Risnjak, Snježnik) te u Sloveniju (Slovenski Snežnik i Triglav), a kasnije se obnavljaju i tradicionalni izleti na Paklenicu (sada za Dan državnosti). 

Kilimanjaro - Tanzanija, kolovoz 1994.g.

Kilimanjaro - Tanzanija, kolovoz 1994.g.

Godine 1993. Društvo je napravilo organizacijski i penjački iskorak te organiziralo prvi masovniji uspon na najviši vrh Europe Mt. Blanc (4810 m). Po vrlo teškim uvjetima Ivan Štedul, Marinko Špundak, Borislav Kranjčević, Dinko Friščić i Darko Domitrović uspeli su se sa talijanske strane. Slijedeće godine (kolovoz 1994.) Društvo samostalno organizira ekspediciju na najviši vrh Afrike - Kilimanjaro (5895 m). Pet od 6 članova (Darko Domitrović, Mirjana Kovačić, Tomislav Perušić, Ivan Štedul i Borislav Kranjčević) popelo se na vrh sa tanzanijske strane. Ovaj uspon donio nam je sportsku nagradu Duga Rese za 1994. 

Godina 1995. ostala je upamćena po izletima "Mirjanovaca" (Kapelski planinarski put i Velebit), početku gradnje planinarskog doma na Vinici i tragičnoj pogibiji našeg člana Mladena Polovića na Kestenku tijekom operacije "Oluja". 

Iako u drugoj polovini 90-ih zbog gradnje doma izletnička aktivnost opada, ipak se planinari, uglavnom po Hrvatskoj i Sloveniji, a neki članovi učestvuju u ekspedicijama drugih društava: treking oko Anapurne u Himalaji, Aconcagua (Argentina), Kilimanjaro. 

Uvođenjem Hrvatske planinarske obilaznice (HPO) uređuje se kontrolna točka (žig) te se obnavlja predratna markacija na vrh Vinice, a kasnije i markacija do Martinšćaka. Dio planinara započinje s obilaženjem HPO što rezultira nizom izleta po cijeloj Hrvatskoj. 

Tijekom 2003. i 2004. intenzivirala se gradnja i dovršetak doma na Vinici .

Članovi Društva aktivni su i u drugim planinarskim organizacijama: vodičkoj (Tomislav Perušić, Darko Domitrović, Borislav Kranjčević, Antun Goldašić, Ervin Nehold, Dinko Friščić, Moric Vahtarić), GSS-u (Ervin Nehold, Darko Domitrović), dok je Franjo Novosel u 2 mandata bio predsjednik izvršnog odbora HPS-a .

Društvo danas broji 60-ak članova, 26.06.2005 godine otvoren je dom na Vinici , a napravljena je i web-stranica www.hpd-vinica.hr gdje se mogu pronaći sve važnije informacije vezane za Društvo ili za planinarski dom. Sastanci Društva održavaju se svaki petak u 20 sati, u Mrežničkoj obali 8 ("Klub tehnike"), a na njima se osim razgovora o proteklim i planiranim izletima redovno održavaju i predavanja uz dijapozitive.

Cilj nam je u budućnosti dovesti nove i mlađe članove, intenzivirati izletničku aktivnost te napraviti sve da dom na Vinici postane ugodan kutak za sve planinare i građane kako Duge Rese i Karlovca tako i šire.

 

Sastavio Moric Vahtarić