Izvještaj sa izleta na Korenski vrh od 27.11.2016.

Nedjelja 27.11,jutro 6 h kod Hotela Duga Resa,17 planinara,od toga 2 iz prijateljskog drustva Dubovac,krenulo je u 2 kombija po god. planu izleta društva na Sjeverni Velebit,konkretno na Korenski vrh i u samo Kuterevo u utočište medvjeda, gdje se volonteri iz cijelog svijeta brinu o medvjedima.
Vrijeme na samom početku puta i nije obečavalo,smijenjuje se magla sa kišicom,no dolaskom u selo Šporčići vrijeme se ko naručeno mijenja, prvo u poluoblačno da bi dolaskom na vrh,za koji nam je trebalo nešto malo vise od 1.30 h počinju izbijati i prve sunčane zrake koje nas prate do samog kraja dana.Sama staza koja u prvom dijelu prolazi kroz šumu je bila dosta blatnjava, što nam je malo otežavalo kretanja ,no izlaskom na travnatu livadu nestaju i ti problemi.Slijedi kameniti dio po hrptu sa kamena na kamen, najprije do kutije sa upisnom knjigu(nazalost bila je natopljena vodom)kraj koje se nalazi i žig.Desno nekih 10 min.dolazi se i na sam vrh po dosta stjenovitom dijelu.Vrh ,okrijepa,slikanje i slijedi spust do početne točke,a sve vrijeme u društvu lokalna dva psa koji idu sa svakom grupom planinara do samog vrha i nazad.
Slijedio je drugi dio izleta, također vrlo interesantan i zanimljiv,domačica u utočištu za medvjede, koje se nalazi u samom selu,nas je upoznala sa životom i navikama ovih ogromnih biljojeda.Gotovo je nevjerojatno da tako ogromana životinja se 90 % hrani samo biljkama.U ime društva sakupili smo preko 200 kn dobrovoljnog priloga za rad utočista, te ih predali, na čemu su nam u samom utočistu bili zahvalni.Inače i je takav običaj, pošto je utočiste bazirano samo na volonterskom radu ljudi ,doslovce iz cijeloga svijeta.Ovom drugom dijelu su nam se pridruzili i Renato i Loredana koji su bili u povratku sa jos jednog predivnog Velebitskog vrha Šatorine.
Slijedi povratak kući,jos jedna završna okrijepa na benzinskoj kod ulaska na autocestu kod Otočca te polazak za Dugu Resu, u koju i stižemo oko 18h bas kao sto je i planirano.Vrijeme nas je pomazilo,imali smo predivne poglede sa vrha, no miris nadolazeče zime se itekako osijeća u zraku svuda oko nas.
Svima bih se zahvalio na sudjelovanju i suradnji bili ste svi za 5, a posebno ipak moram istaknuti Stjepana Radeta – Štefa i Danijela Kasuniča,koji su mi pomagli u vođenju,Danijelu i kao vozaću drugog kombija.
Eto toliko od mene do idučeg čitanja svima veliki planinnarski pozdrav hej – lop.