Zimski pohod Vinica-Martinščak
22.1.2012
Prvi ovogodišnji pohod Vinica-Martinščak, odrađen je po ajmo
reć lijepom vremenu, bez snijega, sa dosta blata... bilo je
malo sunca, ali više oblaka... ljudi je bilo malo, ali više
se je putem pjevalo... naime, bio je to dan Sv. Vinceka, pa
dobar “štimung” je bio neizbježan...
Bilo je planirano da ćemo krenut u 10h, ali pošto je
Kostelić vozio u 10:15h, nakon zajedničke fotke grupa od 34
planinara kreće u 10:30h. Na silasku sa Vinice ulazimo u
vinograde, tamo su pripreme u punom tijeku... pozdravljamo
se sa ekipom i nastavljamo dalje, naravno, vidjet ćemo se
kasnije...
U Belaju se sastajemo sa još 3 člana društva, te nastavljamo
prema Martinščaku. Na jednom dijelu šumske staze nailazimo
na ogroman divlji deponij! Nadležne službe su obaviještene,
nadam se da će reagirati. Oko podneva stižemo do vrha
Martinščaka, tamo pravimo malo dužu pauzu, gablec,
štambiljanje, fotkanje, i oko 13h idemo nazad prema Vinici.
Put je popravljen, ali je bio dosta gnjecav i blatnjav... Na
usponu prema vrhu Vinice prepreka su nam neizbježni
vinogradi, i već podosta razveseljena družina koja slavi dan
Sv. Vinceka. Morali smo im se malo pridružit... Nakon
kotlovine i gemišta, nastavljamo put prema domu, gdje nas
domaćini dočekuju sa vojničkim grahom i palačinkama!
Badava nam takvo hodanje....
Do sljedećeg izleta, lipi planinarski pozdrav!!
J.D.
.jpg)
Tradicionalni novogodišnji susret na Kleku
8.1.2012. Izvještaj sa izleta
Kako sam naslov kaže, već tradicionalni izlet na Klek koji
bude svake godine na prvu nedjelju u prvom mjesecu nije
mogao biti izostavljen od strane dugoreških planinara.
Klek (1181 m n/m), hrvatski
gorostas impozantnog oblika, nepresušni izvor legendi i
priča, čarobnih pojava i događaja, i ove je godine posjećen
u zasluženo velikom broju ljubitelja planina i prirode. Osim
svog očaravajućeg oblika, silueta čovjeka u ležećem položaju
s pomalo skvrčenim nogama i uzdignutim stopalima, Klek se
smatra kao planina zaslužna za začetak hrvatskog
planinarstva, jedan zapis kaže:
“Nakon uspona na Klek, sveučilišni profesor iz Graz-a, dr.
Johanes Frischauf, sastaje se u ogulinskoj kavani, ispred
tadašnje županijske zgrade s Budom Budisavljevićem i
Vladimirom Mažuranićem (unuk bana I. Mažuranića). Taj je
sastanak bio neposredan poticaj na osnovu kojega je 1874.
godine u Zagrebu osnovano prvo Hrvatsko planinarsko
društvo.” (http://www.hpd-klek-ogulin.hr/o_kleku/o_kleku.html)
Hrvatski planinarski savez tradicijski je i pravni sljednik
Hrvatskog planinskog družtva osnovanog 1874. godine.
Osnutkom HPD-a Hrvati su deveti narod svijeta i prvi u ovom
dijelu Europe koji je imao svoje planinarsko društvo. (http://www.plsavez.hr/hps/o-savezu)
Dakle, povijest planine je kao i njena sama pojava,
veličanstvena! I stoga se je u rano nedjeljno jutro 29
planinara HPD-a “Vinica” okupilo u i oko Max-ija, te smo se
rasporedili po automobilima i krenuli na put prema Bjelskom.
Bilo je malo negodovanja oko vremena, pola 8 se je činilo
prerano, jer nam je Klek blizu, ali na kraju se pokazalo kao
pun pogodak... Izbjegli smo gužvu koja ja nastala oko
podneva...
Dakle stigli smo u podnožje Kleka oko 9:00h, te lagano
krenuli prema Planinarskom Domu na Kleku (1000 m n/v). Put
koji inače nije zahtjevan ni dug, blagdanske delicije
začinjene sa kladom na ramenu ili u ruksaku su učinile uspon
noćnom morom... Kako-koji uz manje ili više napora, stigosmo
do doma, i donijesmo metar drvi ako ne i više... Plan je bio
da odmah idemo na vrh. Fotkanje na vrhu, pa malo sunčanje, i
povratak prema domu na ručak!Osim nas 29 što smo došli u
grupi, na i oko Kleka je bilo, pa usudio bih se reći još
30-tak naših starih i aktivnih članova, te dugoreščana koji
nisu u našem društvu... uvjeren sam da smo kao ekipa iz
jednog grada bili najbrojniji...
Bilo je besplatnog čaja, te kuhanih kobasica uz dobrovoljni
prilog od 9,99kn... A pošto dugoreščani smo mi, klope i
pijače puni su nam ruksaci...
Kod doma se s vremenom stvorila velika gužva, pala je i
pjesma, pa ples, pa vidjevši da bi vještica mogla odnijet
šalu, oko 15h krenuli smo polako prema autima. Na putu prema
kući pristali smo, te se okrijepili u DP-u...
Pratilo nas je sunčano vrijeme uz malo bure poslije podne.
Ekipa je bila mnogobrojna, atmosfera vesela i jedva čekamo
sljedeći izlet u ovakvom broju domaćih planinara, a za Klek,
ne bih rekao vidimo se do nagodinu, jer njegove čari nas
možda uskoro opet odvuku k njemu...
J.D.

Božićni spust Mrežnicom
26.12.2011.
26. prosinca 2011. godine na Štefanje održan je 3.
tradicionalni Božićni spust Mrežnicom u organizaciji društva
"VODOMAR" iz Duga Rese, HPD "Vinica" Duga Resa i ove godine
su se priključili izviđači "Spider" iz Duga Rese u svrhu
dobrotvorne akcije - pomoć za djecu s posebnim potrebama
udruge "SUNCE.
Ove godine odazvalo se veliki broj ronioca i planinara koji
su se u odjelima djeda Božićnjaka, njih 30-tak, spuštali
rijekom Mrežnicom od mosta u Belavićima do dugoreškog
kupališta. Spust je uredno prijavljen Lučkoj kapetaniji u
Sisku te je sve odrađeno po zakonskim propisima. Spust je
počeo u 11,00 sati iz Belavića. Dolaskom na dugoreško
kupalište djedice u crvenom djecu su počastili šarenim
bombonima što je izazvalo veliko oduševljenje. Na veliku
radost svih organizatora okupilo se veliki veliki broj
građana.
U jutarnjim satima, iza 8,00 sati, "Spideri“ su podigli
šator "Kozaru", služio se kotao za grah i počelo kuhati
vino. Darija i Dražen svojski su se potrudili oko rezanja i
pripreme kotla. Svi sudionici i učesnici ovog događaja mogli
su se okrijepiti vrlo ukusnim kuhanim vinom, a kasnije još
ukusnijim grahom, kojeg i nije bilo dovoljno, što nam je bio
pokazatelj da je bilo puno više sudionika i posjetitelja
nego prošlih godina. Radost je naša u tom što iz godine u
godinu sudjeluje sve više ljudi, a još više posjetitelja,
koji su željno čekali najvažniju atrakciju - kupanje djedica
u Mrežnici, nakon čega su hrabri kupači bili počašćeni
velikim aplauzom.
Hvala svim sudionicima, posjetiteljima a posebice
organizatorima!
Lijep pozdrav do godine!
D.D.

Bijele i Samarske stijene - Vihoraški put
Izvještaj sa izleta 26./27.11.2011.
Nakon sastanka u petak, kojeg smo u euforiji napustili zbog
subotnje avanture, i strogih uputa vodiča da se sastajemo u
6:45h u Maxi-u i najkasnije u 7h je pokret! Čeka nas duga
vožnja i još duže hodanje, a dan je kratak, jel... U 7:04
smo uspjeli probudit jednog od vodiča, te smo se oko 7:15h
našli u Maxi-u. Dakle, krenulo je sve po planu :)
Nakon brzinske kavice, krećemo za Jasenak oko 7:30h. U
Jasenku skrećemo na Begovu cestu, te na 13.-ti kilometar
stižemo oko 9:15h. Tamo nas je dočekala kolegica iz Rijeke,
te se sa nas 9 članova iz HPD Vinica Duga Resa složila
ekipica od 10 planinara.
Plan
izleta:
Subota: 13.-ti kilometar - Samarske stijene
vrh - Ratkovo sklonište - Vihoraški put - Planinarsko
sklonište "Bijele stijene" - noćenje (planirano vrijeme puta
6-7h
Nedjelja:
Uspon na vrh Bijele stijene - Klanac Kostura - 13.-ti
kilometar (planirano vrijeme puta 3h)
9:35h zajednička fotka i krećemo prema vrhu Samarskih
stijena, nakon strmog uspona, razgibavanja i zagrijavanja
zglobova i mišića u 10:32h smo na vrhu Samarskih stijena.
Upisali se u knjigu, štambiljanje, fotkanje, i ostale
ljudske radosti, klasika jel...
Nakon kratke uživancije na vrhu, nastavljamo put prema
Ratkovom skloništu, do kojeg stižemo oko 11:34h. Opet malo
odmora, malo smo razgledali sklonište, sreli jednog
planinara koji je krenuo na MPP.
Krećemo dalje Vihoraškim putem prema skloništu "Bijele
stijene". Vihoraški put (VP) ima 4 kilometra, potrebno je 3
sata (bar tako putokaz kaže), a karakteristika staze je N –
naporno i A – izrazito naporno.
11:57h putokaz kaže 1h do Ljuske... gore, dolje, preko debla,
ispod debla, stijena jedna, ajmo 4x4 grebi gore, pomaži
jedan drugom... fascinantno, kako ta drva u rezervatu di se
grančica ne smije pomaknut, uredno sva padaju preko puta...
ne posustajemo, energetske ploćice su tu, zaliha vode ne
nedostaje, kerozin iliti nitro gorivo svako malo prema
potrebi, i eto nas do ulaska u Ljusku u 13:42h. Dobri smo,
tješimo sami sebe, ja već brojim ko' sve ima čeone lampe...
Put
kroz Ljusku, također 1h, (prema putokazu)...
Sam
prolaz kroz Ljusku je teško opisati riječima, pa ću iznest
prve misli kaj mi padnu na pamet kad se sjetim tog dijela
puta: veličanstveno, originalno, alpinizam, adrenalin,
zabavno, teško...jednom riječju, treba doživjet to iskustvo!!
Svakako najfascinantniji dio puta...
Nakon sat i pol provlačenja kroz Ljusku, u 15:31 dolazimo do
stijene gdje piše “Bijele stijene 1h”. I zaista, nakon puta
koji je terenom mješavina prvog šumskog dijela VP i
stjenovite Ljuske, u 16:31h ugledali smo poznate “Prste
Bijelih stijena”... kod križanja za uspon na vrh Bijelih
stijena i put prema kući, doživjeli smo opet veličanstven
prizor, zalazak Sunca...
17h,
mrak je već pao, smještamo se u sklonište, te ložimo šporet
(štednjak?!?!)...
Smjestili se, potražili drva oko doma, narezali...Opet smo
pogodili vikend, bili smo sami u skloništu, nije bilo drugih
planinara...dom samo za planinare HPD Vinica :)
Večera: 10 ljudi, hrane za 20 ljudi na stolu...svi po malo
se nahranili, napojili, te je uslijedilo druženje, kartanje,
neki su otišli na spavanje od umora, neki su održavali vatru
cijelu noć...Kako je rekao cjenjeni veteran planinar “Ovo
nam nitko ne može platit, niti to možeš kupit!"
Nedjelja, dizali smo se svako prema svom biološkom satu, i
dogodila se jedina mala nezgodica, ostao mi je alarm upaljen
za na posao u 5:30h, a jedva sam našao mobitel da ga ugasim,
pa smo imali stres buđenje prije vremena... Javna isprika
kolegicama i kolegama!! Odužio sam im se u Begovom Razdolju
u Hotelu “Jastreb” zbog uzrokovanih psihičkih i duševnih
boli :) ... nadam se ..
Doručak, pospremanje i čišćenje skloništa, pokret...
U
9:45h smo krenuli prema vrhu Bijelih stijena. Vrh osvojen,
fotkanje i sve one uživancije na vrhu, silazak...
10:20h, krećemo prema Klancu Kostura... Blaženo spuštanje
nizbrdo. U 11:15 dolazimo na križanju, na tabli piše “Begova
staza ¾ sata”, odnosno 45min...
U
Klanac Kostura stižemo u 12:15h, hladan i težak zrak nas je
obavio, jezivo stvarno...3 min kasnije izlazimo na cestu...Do
13.-tog kilometra imamo po cesti 2200 metara...Mjerili autom
u subotu...
Za
nekih 30min smo stigli do automobila, presvlačenje, i put
Matić poljane. Tamo smo se malo prošetali, neki po prvi put
pročitali povijest zapisanu u kamenu... Krećemo dalje u
Begovo Razdolje, euforija ne posustaje, dan je i dalje
predivan, sunčan, svjež zrak, prekrasna priroda...
Stižemo u Hotel Jastreb oko 14h, kava, piva, palačinke od
borovnice, oraha...malo se izguštali...
Počašćeni sa borovičekom od velikog prijatelja iz Hotela
Jastreb, konobara Vlade! Zahvaljujemo!!
Na
parkingu hotela smo se do sljedećeg viđenja i izleta
pozdravili sa kolegicom iz Rijeke, potrpali se u aute, i put
kući!!
Za
kraj, “Dođite opet” bila je poruka na odlasku s Bijelih
stijena, e pa i doći ćemo opet, sigurno!
Zahvaljujem se na velikoj i nesebičnoj pomoći vodiču T.
Perušiću, te ostalim sudionicima bez kojih ovaj i ostali
izleti ne bi imali smisla!! Atmosfera je bila odlična, ekipa
vrhunska, i do sljedećeg izleta, zdravi i veseli bili!!
Živjeli!!
J.D.
