Kobiljak i Medviđak - izještaj sa izleta
od 25.9.2011.
Razlog zbog kojeg je jesen jedno od najljepših godišnjih doba za
planinare, moglo se je
uvjeriti
ukupno 22 člana HPD Vinice koji su učestvovali na ovom
izletu.
No da krenemo redom, polazak ispred Hotela D.Resa u zakazano vrijeme. Do
Fužina nam treba malo više od 1h vremena. U centru Fužina
ispijamo jutarnju kavicu i krečemo za Lič, naše ishodište za
ovaj izlet. U samom mjestu postoji poveliko parkiralište
gdje ostavljamo aute i krećemo kružnom turom prvo na
Kobiljak. Ulaskom u šumu nailazimo na problem praćenja staze
jer markacije nisu kontinuirane, već se pojavljuju u
nepravilnim razmacima. U par navrata pretražujemo teren te
uspješno rješavamo problem. Sam uspon traje 2 i 30h, a
završni dio je posebno atraktivan jer se savladava gotov
alpinističkim stilom. Na vrhu predivni pogledi od kojih je
ipak najupečatljiviji na sam Lič, Ličko polje te u pozadini
Burni Bitoraj. Osim za uživanje u pogledu pauzu koristimo za
ručak iz ruksaka te slikanje.
Slijedi silazak sa vrha te nastavljamo dalje vezanom stazom za Medviđak,
naš drugi cilj toga dana. Put se u nekoliko navrata križa sa
makadamskom cestom ta kasnije izbija na usku asfaltiranu
cestu te njome ide do završnog desnog skretanja u šumu. Sam
završni dio uspona na Medviđak je pravi mali alpinistički
poduhvat, pošto je sam vrh gola kamena stijena. Tu se pak na
vrhu zadržavamo još više nego na prethodnom Kobiljaku, uz
savršenih 20 C u zraku bez vjetra i ijednog oblaka. Pogledi
na Risnjak, Tuhobić, Kvarnerski zaljev, otok Krk itd.itd.
Kada bi se barem mogli zamrznuti takvi trenuci užitka ,no
barem ostaju zauvijek u sjećanju.
Nakon svih radnji na vrhu koje su uobičajene u planinarenju krećemo
rutinirano ka samom mjestu Lič. Kao šlag na tortu izleta
pada dogovor da se ide do pl.doma Vagabundina koliba. Tu pak
kako tko, naručuju se razni gulaši a neki pak zasluženu
pivicu ili sok. Noć lagano pada sve više, oko 19 h pakiramo
se u vozila i krećemo svi sretni i zadovoljni svojim
domovima.
Gorski kotar je još jednom sve oduševio i pokazao se kao idealnom regijom
za jednodnevne izlete, prije svega zbog svoje brze
pristupačnosti.
Na kraju bih samo htio izraziti
veliku zahvalnost svojim prijateljima planinarima Stjepanu
Rade – Štefu, Dubravku Friščiću
te „profesoru“ Antunu Goldašiću – Tolji na svesrdnoj
pomoći u vođenju i realizaciji izleta, kao i svim
sudionicima izleta na ugodnoj atmosferi i zajedničkom
druženju.
Pozdrav do nekog novog drugog izleta.
HM
Paklenica - izvještaj sa izleta
30.4.-1.5.
Nakon kratke pauze (zbog Uskrsa) planinari školarci opet
kreću na terensku nastavu. Cilj je NP Paklenica - dvodnevna
tura. Ima nas 19-oro zajedno s par iskusnijih planinara i
dalje pod vodstvom Bore Kranjčevića - pokretača škole.
Smješteni u dva osobna auta i kombi krećemo u 6 sati i preko
Senja stižemo u Starigrad- Paklenicu. Vremenska prognoza
pokazala se točna što znači da do 13 sati nije bilo kiše,
samo nešto oblaka, ali ne brinemo previše. Ulazimo u auto
kamp "Alan" i odlučujemo najprije složiti šatore što se
kasnije pokazalo pametno. To je odrađeno poprilično brzo bez
obzira na marku šatora - glavno da se složi brzo. Nema veze
što je većini to prvo slaganje šatora u životu. Psihologija
mase na djelu. Forsiramo, ali i pomažemo jedni drugima, malo
nas muči kameniti teren - mene osobno i neki suvišni
dijelovi što zanemarujem, nego bjesomučno zabijam i
sjekiricom savijam preslabe klinove.
Dolazimo u NP. Masa posjetioca, a penjača iz cijele Europe.
Nagledali smo se divnih prizora nadmetanja prirode i čovjeka
prošli "Anića kuk" i onda kiša. Opet jedno izvrsno iskustvo
i mogućnost povezivanja teorije i prakse. Većina ipak nije
kvalitetno opremljena za kišu. Imamo mi svi neku zaštitu,
ali nije to to. Učimo na svojim greškama, a lijepo nam je g.
Vito Murganić objasnio kakva oprema mora biti.
Raspoloženje je ipak na visini i vraćamo se u kamp. Neki
zatiču malo vode u šatoru no kiša prestaje i odlučujemo poći
u šetnju uz more. Nebo nije tako crno. Nakon prvog kilometra
opet nas pere kiša - ovo već nije fer. Mokre tenisice i
hlače ispod prekratkog šuškavca. Raspoloženje i dalje ne
jenjava - idemo na kavu (pivu) nakon čega neki odlaze u
šator dok se vidi i maju lijepi ugođaj slušajući kišu na
suhom dok neki OPET idu šetati. I, naravno, pere ih kiša po
treći put. Dobro raspoloženi ONE odlaze u kafić i kušaju
birana vina. Po povratku u svoj šator (made in Kaufland)
zaključuju da unutra ima vode te se pokušavaju smjestiti kod
kolege u suhom šatoru!!!!, ali im je očito bilo pretijesno
te nalaze drugi alternativni smještaj. Sve u svemu - svi
živi, zdravi i veseli.
Drugi dan (01.05.) demokratski odlučujemo ne ići u Paklenicu
jer oblaci i dalje vise, oprema je vlažna, nego posjećujemo
kolegu Goldašića u Jablancu. Tu se cijeli dan na suncu
grijemo k`o mački, opuštamo uz more i na terasi planinarskog
doma "Miroslav Hirtz"na 20 m n/v. Posjećujemo predivnu uvalu
"Zavratnicu", močimo noge, a neki i otvaraju sezonu kupanja
- svaka čast na +16.
DOJMOVI : poučno, zabavno i uzbudljivo.
PS.: Unaprijed se veselimo skupu planinara u Omišu
NG
Obzova (otok Krk) - izvještaj sa izleta
20.3.2011.
Kao novopečeni planinar izlet na Krk ocijenio bih kao jedno
lijepo iskustvo u smislu organizacije, zanimljivog
sadržaja i težine koja je bila po mjeri onih s
manje iskustva i planinarskog staža. Upoznavanje sa spiljom
Biserujka, divljim krajolikom južnog dijela Krka i ljepotama
podmorskog svijeta Jadrana u akvariju Baška u potpunosti je
zadovoljilo očekivanja, čak i premašilo. Što se tiče
atmosfere ona je bila odlična i vjerujem da među nas 26
(plus dva člana koji su se dovezli svojim autom) nema nikoga
tko nije ponio samo lijepe uspomene. Jaka bura je bila
zanimljiv izazov i curilo je mnogima iz nosa, ali ovakove
slane inhalacije se negdje plaćaju ! Sva eventualna neugoda
je izblijedila već na sunčanoj terasi u Baškoj, a skoro
potpuno nestala na degustaciji vina u Vrbniku. Pjesma u
autobusu pod stručnim vodstvom Josipa Draganjca i Marka Pape
(mladog planinara - starog vatrogasca) je na kraju zagrijala
atmosferu i potakla nas na željno isčekivanje novih izleta.
NG
Burni Bitoraj - izvještaj sa izleta
27.02.2011.
Koliko je u planinarenju dobro došlo imati i malo sreće,
najbolje sam se uvjerio i sam prilikom realizacije ovoga
izleta. Naime dan ranije bila je zatvorena autocesta od
Delnica prema Rijeci zbog orkanskih udara bure. Isti dan
izleta također izlazak iz tunela Javorova kosa i gusta magla,
vidljivost nikakva nije ulijevalo baš neku nadu u lijepo
vrijeme.
No da idem redom,dakle polazak ispred Hotela D.Resa u točno
dogovoreno vrijeme i koju minutu. 1h kasnije silazimo sa
autoceste i vec smo u Vratima i onda slijedi preokret od
prije spomenutog uvoda, sunce izranja, budi se predivan dan
a od vjetra tj.Bure ni B. Pijemo kavicu u mislim jedinom
kafiću u Vratima te polazimo autima prema želj.stanici
odnosno jednoj lokalnoj pilani gdje i ostavljamo aute.
Polazak na turu je u točno 9 h. Krećemo se umjerenim tempom
te se mimolizamo sa planinarima koji su noćili
u Pl.skloništu Bitorajka. Oko 20 tak planinara. BTW
nas je bilo 14. Radimo kratke pauze radi kompaktnosti same
grupe, te dolazimo u pomalo otežanim uvjetima (na nekim
mjestima zaleđen snijeg) do našeg prvog cilja skloništa
Bitorajka. Trebalo nam je 2 i 30 h.
Slijedi pauza za ručak, te odlazak na obližnji vrh do kojeg
treba svega 15-tak minuta. Slikanje, otiskivanje žiga,
uživanje u pogledima na Gorski kotar, dakle standardne
aktivnosti kao i na svakom drugom vrhu, zadržavamo se nekih
30 min. Lagano spuštanje natrag do skloništa, jedna
zajednička slika ispred i polazimo natrag istim putem. 2 h
kasnije smo kod auta. Putem kući, sad već tradicionalno
stajemo u Bijeloj Ruži u Ravnoj Gori da se počastimo
specijalitetom kuće savijačom od Borovnica. Uz prepričavanje
prošlih i budućih izleta pakiramo se u aute te
krećemo kućama na zasluženi odmor.
Na kraju mogu samo konstatirati da je izlet u potpunosti
uspio i ispunio moja, a i očekivanja svih sudionika. Do
nekog drugog čitanja lijep pozdrav.
Slike u
galeriji.
HM
Izvještaj s planinarskog izleta na Sv.Geru - 1178m
Nedjelja, 30.01.2011
Nedjelja ujutro, lokacija
Šangaj 8.00h, auti pristižu jedan po jedan i formira se
ekipa za Sv.
Geru.
Krećemo
u 8.15h jer nas ostatak ekipe čeka u Karlovcu. Na Ilovcu se
kompletiramo i nastavljamo put Sošica.
U
Sošice stižemo u 9.15h te nakon pripreme za polazak krećemo
put vrha u 9.40h. Idemo klasičnom varijantom preko Boića. Iz
Sošica je krenulo 27 planinara HPD Vinice iz Duge Rese.
Uvjeti su idealni (za siječanj) osim vidljivosti, ali ne
možemo imati sve.
Hodamo
po planu te stižemo na vrh za 2.5h u 12.15h – Sv. Gera 1178
m. Do 13.00h je slobodno vijeme koje svatko koristi prema
svom afinitetu (misa, gablec, druženje, razgledavanje vrha
itd.).
U
13.05h većina planinara (20-ak) kreće istim putem natrag u
Sošice, dok 7-ero
iskusnijih planinara odlazi put Vodica preko Sljemena.
Glavna
skupina stiže do automobila u 15.15h te nakon kratkog odmora
odlazi autima do jame Jazovke.
Jazovku
napuštamo u 15.45h i krećemo put Duga Rese i okolice.
Druga
skupina se javlja u 15.50h da su uspjeli doći do Vodica te
tako svoju turu priveli skoro kraju.
Čestitam svim polaznicima na uspješno svladanom usponu jer
je mnogima (otprilike 60%) ovo bio prvi službeni planinarski
izlet i još k tomu zimski.
Nažalost, na ovoj turi smo se osvjedočili (kao promatrači)
da svaki odlazak u brda može imati i tragične posljedice što
nam mora biti podsjetnik da prije svakog izleta preispitamo
svoje motive i mogućnosti te svedemo opasne situacije na
minimum. Do idućeg izleta...
SF
